U severoistočnom delu Srbije, na samoj granici sa Rumunijom, nalazi se Nacionalni park Đerdap. Park se prostire na površini od 63.680 ha.
Osnovni prirodni fenomen ovog područja je grandiozna Đerdapska klisura najduža i najveća klisura probojnica u Evropi. Posebne celine predstavljaju 4 klisure i tri kotline koje ih razdvajaju. To su Golubačka klisura, Gospođin vir, Kazanska i Sipska klisura.
Specifičan istorijski razvoj, vrlo povoljna đerdapska klima, složena mreža klisura, kanjona i dubokih uvala, ovaj prostor izdvajaju kao jedinstven evropski rezervat tercijarne flore, vegetacije i faune.
Flora Đerdapa se odlikuje ne samo raznovrsnošću i bogatstvom, nego i izrazitim reliktnim karakterom. Na prostoru parka opstaje preko 1100 biljnih vrsta. Od elemenata drevne flore tu su mečja leska, koprivić, orah, jorgovan, srebrna lipa, maklen, medunac, a posebnu vrednost predstavljaju šumske i žbunaste zajednice.
Vrlo povoljni uslovi za život bili su razlog stalnog prisustva čoveka o čemu svedoče mnogi arheološki nalazi i kulturno-istorjski spomenici, kao što su naselje Lepenski vir, arheološki loka-liteti poput Dijane, Golubački grad, ostaci Trajanovog puta, Trajanove table, rimskog limesa, raznovrsni kasteli, do očuvanih primera narodne srpske arhitekture.
Osnovna odlika parka je velika šumovitost (preko 64%) i izrazito bogatstvo i raznovrsnost flore, faune geomorfoloških oblika i bogatstvo kulturno-istorijskih spomenika od najstarijih epoha do danas. Oko 9% odnosno 5.500 ha površine Nacionalnog parka Đerdap čini deo Dunava koji pripada Srbiji. To Nacionalni park Đerdap čini i rečnim nacionalnim parkom.